Stipanovci

ZNAČAJNIJE GODINE U POVIJESTI SELA

1875. – Izgradnja drvenog tornja – zvonika sa zvonom

1900. – Izgradnja selske zgrade „straže“

1913. – Izgradnja zgrade osnovne škole

1914. – Kopanje i zidanje dva seoska bunara za snabdijevanje domaćinstava pitkom vodom

1923. – Izgradnja crkve – kapele

1932. - Osnivanje Dobrovoljnog vatrogasnog društva

– Izgradnja gospodarske zgrade – bikare i šupa kao spremište za vatrogasnu štrcaljku

1949. – Izgradnja tri betonska bazena – vodospreme protupožarne zaštite

1950. – Izgradnja poljske ciglane i proizvodnja cigle – opeke za izgradnju vatrogasnog doma i spremišta

1950 - 1952. – Izgradnja vatrogasnog doma i spremišta sa tornjem, otvorenje doma 08.09.1952. godine

1957. – Osnovan nogometni klub „Ratar“, kasnije preimenovan u „Mladost“

1959. – Izgradnja trafostanice i ulične električne mreže

1960. – Uređenje nogometnog igrališta i sadnja drvoreda kanadske topole oko igrališta

1960. – Proširenje groblja i sadnja drvoreda jablana oko istog

1961. – Izgradnja poljske ciglane i proizvodnja cigle – opeke za ulične nogostupe u Stipanovcima i Kelešinki, nogostupi završeni 1962. godine

- Trasiranje novog puta i pješačke staze (otkup zemlje i kopanje odvodnih kanala) na potezu Stipanovci – Kelešinka

1962. – Izgradnja makadamske ceste u ulicama Braće Radića i A.M. Reljkovića

1970. – Izgradnja nove zgrade za prodavaonicu (OTP Našice i MZ Stipanovci)

1972. – Rekonstrukcija i adaptacija prostorija doma DVD-a i otvaranje ugostiteljskog objekta Buffet „Lipovac“

1974. – Izgradnja novog vatrogasnog spremišta i nabava kombi vozila

1976. – Izgradnja kanalizacije u ulici J.J. Štrosmajera i sadnja drvoreda breze

1983. – Izgradnja kanalizacije u ulici Braće Radića i sadnja drvoreda čempresa

- Izgradnja ulične telefonske mreže sa 14 priključaka i javnom govornicom – spojeni na centralu Podgorač

1988. – Asfaltiranje ceste u ulicama Braće Radića i A.M. Reljkovića

1992. – Izgradnja vodovodne ulične mreže i spajanje na sustav gradskog vodovoda u rad pušteno 30.05.1992. godine povodom Dana državnosti RH

1995. – Izgradnja objekta za telefonsku centralu za potrebe četiri sela: Stipanovci, Vukojevci, Kelešinka i Kršinci, priključeno 90% domaćinstava, centrala spojena na svjetlosni vod

1996. – Uređenje objekta svlačionice na nogometnom igralištu i izgradnja objekta namijenjenog sa održavanje sastanaka i raznih društvenih aktivnosti članova nogometnog kluba

2000. – Dovršetak izgradnje mrtvačnice na groblju

2002. – Nabava vatrogasne autocisterne temljem donacije DVD-a Maksimir – Zagreb

2004. – Izgradnja betoniranih nogostupa i postavljanje svjetiljki javne rasvjete u ulicama J.J. Štrosmajera i A.M. Reljkovića

2005. – Postavljanje nove ograde oko crkve - kapele

2008. – Obnova krovišta i uređenje zgrade doma DVD-a

2009. – Obnova interijera i eksterijera crkve – kapele

- Izgradnja uličnih plinovoda u Stipanovcima i Kelešinki te izrada plinskih priključaka

STIPANOVCI

Selo Stipanovci locirano je na magistralnoj prometnici Našice –Đakovo, između Vukojevaca i Podgorača. Od nekadašnjeg središta općine Grada Našica udaljeno je 6 km. Sadašnje sjedište općine kao i Rimokatoličke župe je u Podgoraču, a naše selo je od njega udaljeno 2 km.

Prema najstarijim pisanim tragovima Stipanovci kao selo spominje se još davne 1403. godine kao "STEPANOVCH" sa još nekoliko naseljenih lokaliteta na širem području Našica i tada pripadaju vlastelinštvu Našice. ( u tom pisanom dokumetu ne spominje se broj domaćinstava)

Mnogo kasnije, od 1730. godine, postoji pisani trag o selu, kada na ove naše prostore dolaze doseljenici ( Hrvati katolici) iz Gorskog kotara i to iz mjesta Čabar, Gerova, Brod i Ravna Gora.

U Stipanovce iz Čabra u to vrijeme dolazi velika obiteljsko – porodična zadruga Moguš koju čine više obitelji a na čelu te zadruge bio je tada Andro Moguš. Kako u selo dolaze doseljenici i iz drugih krajeva, selo su sačinjavale još nekoliko velikih obiteljsko – porodičnih zadruga kao što su: zadruga Laslavić, zadruga Magličić, zadruga Kovačić, zadruga Zečević, zadruga Kovačević, zadruga Lovošević i još neke.

Državno uređenje i gospodarenje u Slavoniji

Godine 1678. godine, nakon oslobađanja od turaka u Slavoniji je uvedena vojna uprava, trzv. „Vojna krajina“ koja je bila privremenog značaja.

Zakonom Ugarsko- hrvatskog Sabora 1741. godine i ukazom „Diploma“ kraljice Marije Terezije 1745. godine Slavonija je podijeljena na tri županije, Virovitičku, Požešku i Srijemsku a koje su bile podijeljene na svoje podžupanije. Tom prilikom je Virovitička županija podijeljena na tri podžupanije i to: Virovitičku, Osiječku i Đakovačku. Našice je pripadalo đakovačkoj podžupaniji.

Nakon hrvatsko – ugarske nagodbe 1868. godine, a prema Zakonu iz 1886. godine izvršen je preustroj Slavonije i ukidaju se podžupanije a županije se dijele na kotare. Virovitička županija sa sjedištem u Osijeku tom je prilikom podijeljena na šest kotara – Osijek, Virovitica, Slatina, Donji Miholjac, Đakovo i Našice. Kotari se pak dijele na općine.

Kotar našice tada je obuhvaćao 149 naselja sa 39.248 stanovnika. Sva naselja u našičkom kotaru bila su seoskog obilježja osim trgovišća Našice, Orahovica, Feričanci i Podgorač koji kasnije postaju sjedišta Općina. Na prostoru od 164.441 katastarskih jutara 91.071 kat. jutara bilo je pokriveno šumom, odnosno 55,38 % zemljišta

Nakon ukidanja kmetskih odnosa zakonom iz 1848. godine i preustroja feudalnog društvenog uređenja u kapitalističko seljaci postaju slobodni ali su i dalje vezani uz vlastelina gdje rade kao nadničari i najamni radnici na velikim vlastelinskim imanjima. Uspostavom navedenih kapitalističkog društvenog uređenja počinje eksploatacija bogatih slavonskih šuma pa u ove naše krajeve a tako i u Stipanovce dolaze šumski radnici sa područja Gorskog Kotara i današnje Republike Slovenije kojom prilikom su nam poznate obitelji Jakovac, Kruljac, Mrak, Dološić, Pelin, Brnčić… Kako je u to vrijeme na ovim krajevima bio veliki utjecaj Ugarske naseljeno je i dosta obitelji mađarskog porijekla te su od tada u Stipanovcima zabilježena i prezimena Szili, Varga, Feldi, Zalaj, Bognar, Fišteš, Ikervari, Vestomar, te obitelji njemačkog podrijekla kao što su Geiser, Riger, Veber, Amrajn, Krajner ….

Šume su bile u vlasništvu vlastelina a prema zakonu iz 1857. godine jedan dio šuma i zemlje uz državnu naknadu vlastelinu odcjepljen je i dodijeljen seljacima prema veličini selišta.

Da bi se spriječilo upropaštavanje šuma, Naredbom Kraljevsko – zemaljske vlade od 1871. god, „O upravljanju, uživanju i gospodarenju općinskih šuma“ osnivaju se i utvrđuju „Zemljišne zajednice“.

Na području kotara našice utvrđeno je 45 zemljišnih zajednica kojom prilikom je u općini Podgorač utvrđeno njih 8 od kojih je i zajednica Stjepanovci (danas Stipanovci) sa zemljištem vel. 209 kat. jutara i 1044 čhv od toga šuma 73 kat. jutara i 676 čhv.

Zemljišna zajednica imala je odbor na čelu sa starješinom sela koji je upravljao i gospodario sa svom zajedničkom imovinom kao što su: šumske i pašnjačke površine, posljki putevi a zatim i sa svim radovima, tada znanim kao rabota, koji su bili od zajedničkog interesa za selo.

Na zajedničkim skupovima odbora raspravljalo se i odlučivalo o stvarima kao što su:

- Raspodjela ogrijevnog i građevinskog drveta iz šume koju je posjedovala zemljišna zajednica, po domaćinstvu i to na osnovu urbanog prava

- Utvrđivanje visine pašarine – naknade za ispašu po grlu stoke na zajedničkim pašnjacima

- Izbor selskih pastira, svinjara, govedara – čordaša kao i visinu naknada

- Izbor zvonara i selskih oglašivača – bubnjara

- Izbor poljara – subaša koji je čuvao polja od poljskih šteta, kao i o drugim zajedničkim interesima

 

Takav način upravljanja i gospodarenja selom održao se do završetka 2. svjetskog rata.

Danas naše selo broji oko 500 stanovnika.